Prva donatorica hvarskog turizma

1899.

Kao prvi turisti, prvog otoka na Jadranu koji su kolonizirali stari Grci, zabilježeni su Argonauti, najstariji europski putnici. Lutajući poznatim svijetom za 'zlatnim runom' početkom drugog tisućljeća prije Krista posjetili su Hvar. Bili su to naši prvi avanturisti koji su otkrili ljepote najsunčanijega dalmatinskoga grada. Hvar je preuzeo ulogu predvodnika u osmišljavanju hrvatskog organiziranog turizma kada je 15. svibnja 1868. godine grupa uglednih Hvarana predvođena biskupom dr. Jurjem Dubokovićem utemeljila ¨Higijeničko društvo Hvar˝, prvo profesionalno turističko udruženje u Europi.

U stvaranju modernog hvarskog turizma, široka srca, pridružio im se austrijski znanstvenik, dvorski savjetnik Franz Unger, doktor medicine i filozofije, botaničar i slikar. Na Hvar dolazi više puta, na svakom sljedećem putovanju sve je jače zaljubljen u ovaj mediteranski otok, pa postaje prvi pravi ambasador hvarskog turizma u carskom Beču.

Pomagao je i domaćima u formiranju ideje o zdravstvenom lječilištu, što je bila top-moda tadašnjeg turizma. Hvarani su na vrijeme, među prvima na Starom kontinentu, uvidjeli kako iskoristiti ljekovitu i blagotvornu klimu.

Do ovog dana Hvar je raspolagao više nego skromnim turističkim kapacitetima. Mogao je pružiti samo dva konačišta, a radile su još samo četiri gostionice i pet krčmi. Prvi hotel ˝Higijeničkog društva Hvar˝ otvoren je nekoliko mjeseci nakon osnivanja udruženja u listopadu 1868. godine u kamenoj kući Samohod -Duboković. Cjenik je bio sljedeći: od 60 do 80 novčića dnevno ili 15 do 17 fjorina mjesečno. Gost plaća posebno 10 fjorina mjesečno za jednu postelju više u sobi, a za svjetlo 10 fjorina svake večeri. Za loženje peći gost bi platio 15 novčića, a za upotrebu ručnika, pokrivača i jastuka 50 novčića mjesečno. U restoranu je ponuda bila poprilično dobra za same početke hotelijerstva. Za 30 fjorina mjesečno, za doručak je nuđena bijela kava ili čaj, a za ručak juha, govedina, pečenje (dvaput tjedno teletina, inače piletina) s dva priloga, kruh, slatko voće i crna kava, a za večeru dva jela i kruh. Prvi hvarski hotel imao je 13 soba s grijanjem i restoran, te poslugu koja je stigla iz Trsta. Ako bi pristiglo više gostiju nego što je kapacitet hotela, Društvo je posjetitelje smještalo po privatnim kućama.

Prva financijska pomoć hvarskim turističkim entuzijastima je stigla od Njezina Veličanstva Elizabete, austrijske carice i ugarsko-hrvatske kraljice, supruge cara i kralja Franje Josipa I., poznate pod nadimkom Sisi. Na molbu Hvarana da prihvati pokroviteljstvo nad budućim hotelom Higijeničkog društva, Carska kancelarija je na ponos otočana odgovorila pozitivno, te je dostavljena caričina donacija od dvjesto fjorina iz osobne blagajne. Njoj u čast, novi hotel koji je podignut prema nacrtima arhitekta Bernarda Schwarza nazvan je "Lječilišni hotel carice Elizabete". Ukrašen je vrlo ukusnim namještajem dopremljenim iz Trsta, a u blagovaonici je izložen portret carice Sisi.