Splitski žuti prvaci Europe

1989.

Ju-go-pla-sti-ka! Beskrajno puta odzvanjalo je ime splitskog košarkaškog kluba prepunom dvoranom u Münchenu u finalu Kupa prvaka, na turniru na koji su naši košarkaši došli kao autsajderi i dominirali nad presnažnim Maccabijem, osvojivši svoje prvo europsko prvenstvo. Košarkaši karizmatičnog trenera Božidara Maljkovića priredili su pravu senzaciju, pobijedivši Izraelce sa 75-69, i tako šokirali sportsku Europu.

Splićanima nitko nije davao nikakve izglede ni za plasman u Final Four, među četiri najbolje europske momčadi. Jugoplastika je ušla među osmoricu veličanstvenih, našla se u društvu sedam državnih prvaka – grčkog Arisa, španjolske Barcelone, CSKA iz SSSR-a, francuskog Limogesa, izraelskog Maccabija, nizozemske momčadi Nashua i talijanskoga Scavolinija.

Mnogi europski košarkaški znalci govorili su da će Barcelona i Maccabi sigurno na Final Four u München, a za ostala dva mjesta ravnopravno će se boriti Aris, CSKA i Scavolini. Jugoplastiku nitko nije doživljavao kao momčad koja može ući u poker europskih košarkaških asova. Ali, 'žuti' su postali najugodnije košarkaško iznenađenje, u 14 utakmica zabilježili su osam pobjeda i šest poraza, presudnom se pokazala pobjeda protiv Barcelone u Splitu od 84:79, otišli su na Final Four sa startne pozicije broj tri.

Splićane je u polufinalu čekala Barcelona, Španjolci su bili veliki favoriti. Međutim, dogodilo se prvo ludo čudo - Jugoplastika je svladala favoriziranu Barcu rezultatom 89:77. Briljirao je Toni Kukoč, zabio je 24 koša, asistirao suigračima, vukao kontre... Duško Ivanović je postigao 19, Dino Rađa 18 koševa.

Najpoznatiji igrač Barcelone Juan Antonio San Epifanio nakon poraza od Splićana bio je iskren:

Mi jednostavno nismo imali šanse protiv odlične obrane Splićana. Zatvorili su nam sve crte dodavanja i kretanja, izgledalo je kao da udaramo u zid. A za njihova dva mlada igrača Tonija Kukoča i Dina Rađu nismo imali rješenja u obrani. Posebno nas je ubijao i na kraju ubio Toni Kukoč. Maccabi je favorit u finalu, ali zapamtite ime – Jugoplastika – proročanski je navijestio.

Vrhunac natjecanja bio je posvećen klubu iz Splita. Slavlje na parketu bilo je ogromno, 6. travnja 1989. datum je zlatnim slovima upisan u knjigu europske košarke. Trener Maljković suzdržan je kao i uvijek:

Maccabi je veliki klub, tu nema dileme. Ali, zato sam još ponosniji na našu obranu, dali su nam samo 69 koševa... Obrana je naš najjači adut, naša sjajna igra u obrani nije slučajnost.... Sobin je otkriće finala. On je specifičan slučaj, nema Kukočev i Rađin talent, ali je malo takvih heroja. On je odan i vjeran kad je najteže i mi treneri volimo takve igrače.

Split je poludio: zvonila su zvona s kampanela Svetoga Duje, na svim ulicama se trubilo, pjevalo, slavilo, a sa zvonika iznad Peristila na koji se slila masa svijeta zavijorila se Jugoplastikina zastava.

Bio je to uvod u slavlje sljedećeg dana. Kolona od 150 tisuća ljudi proteže se od aerodroma u Resniku do dvorane na Gripama! Autobus s košarkašima jedva se probija do dvorane u koju se natiskalo dvostruko više ljudi od kapaciteta. I onda opet urnebes, slavlje koje Split nikad neće zaboraviti...